12.11.2024.
Moderni čovjek postigao je nevjerojatna otkrića. U posljednjih 50 godina, ljudska civilizacija, posebno na europskom modelu, napredovala je više nego kroz cijelu dosadašnju pisanu i nepisanu povijest. Ali što je zapravo otkrila? Uglavnom otkrivamo zamjene, surogate za vlastitu prirodu. Uz nevjerojatan tehnološki napredak istovremeno moramo zadržati etiku i društvenu odgovornost kako bi znanje koristilo svim ljudima, a ne produbljivalo nejednakosti. Zlouporaba znanosti daje moć nadmoćnima nad slabijima, produbljujući razlike između onih koji imaju i onih koji nemaju. Ipak, znanje je uvijek prevladavalo nad njegovim zanemarivanjem, u svakom vremenu i među svim zajednicama.
Piše: Asim Kurjak, Međunarodna akademija nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini
BiH u globalnom okruženju?
Bosna i Hercegovina u suvremenom svijetu određenom procesima globalizacije
Među 3 i pol milijuna ljudi lakše ćete nešto postići u takvoj strukturi i u krajnjoj liniji pomoći prostoru iz kojeg čovjek ima osjećaj da je ponikao, da se u njemu rodio. Ja u Kaliforniji mogu biti jedan od tisuća profesora koji govori neke zanimljive stvari, ali ne mogu bitno utjecati na neke promjene. Uistinu, 3 i pol milijuna stanovnika prekrasna je, fleksibilna masa ljudi koja može činiti čuda za razliku od 250 ili 300 milijuna u nekim velikim zemljama. Mi smo trećina Londona.
Mislim da je u BiH na djelu nezamjećivanje značenja kvalitete ljudskog resursa (brain waste) i da je to možda naš glavni problem.
Ako želite nešto poduzeti, vi danas morate biti organizirani ili vas nitko ne štiti kad izađete s nekakvim programom, idejama.
BiH je zemlja u kojoj je negativizam dominantna emocija. Čim netko nešto pokrene, odmah će svi skočiti da to ne valja. I mislim da je u takvim uvjetima vrlo teško bilo što pokrenuti. Intelektualce hoće kao ukras, ne žele da otvoreno rade, ne daju im slobodu, u načelu ih se boje. Nikad se nemoj bojati jakoga. Jaki ti neće naškoditi. Boj se slaboga. Kad slabi dobije stvari u “svoje ruke”, onda se osvećuje jer kompenzira neke stvari. Drugim riječima to je naš bosanski jal. Tko god uspije, na njega su svi kivni, šansu opet ima prosječnost. Problem je zašto je netko uspio. Ja mislim da ljudi s pravom osjećaju taj jal danas prema mnogima koji su se obogatili na krivi način. Ako se netko obogati i postigne rezultate na fer način, ja mislim da nitko to ne zamjera.
Proaktivni moraju biti natprosječno hrabri, natprosječno skloni riziku, natprosječno samopouzdani i zbog toga će postići rezultate, ali koji put i stradaju. Oni vuku promjene.
Ako reaktivni dobivaju kormilo, to su podobne osobe, ne talasaju, ne izazivaju ništa. To mogu biti sjajni i časni ljudi, ali to nisu ljudi za tranzicijska razdoblja. Pozitivna promjena nas čeka ako se neke stvari dogode iznutra, ako se konačno podobni zamijene sposobnima, ako javnost postepeno shvati da su pitanja razvoja i budućnosti jedina prava politička pitanja. Najvažnije je da uspjeh u akademskom svijetu mora biti nagrađen. Vi možete imati sveučilište u straćari, ali morate imati izuzetno dobro plaćene profesore, morate imati prvorazrednu biblioteku, morate ima prvorazredne laboratorije za prirodne znanosti. A to je sve skupo. Ako profesor nije nagrađen za svoj rad, i to visoko nagrađen, onda će on raditi sve da ne bude na sveučilištu. Pripisujemo sebi da nas dvije važne osobine čine različitima od drugih živih bića: poznavanje prošlosti i planiranje budućnosti. A kakva nam je budućnost?
Postoje li izlazi?
Samo oni, istinski intelektualci i znanstveni lideri, mogu pridonijeti ozdravljenju naroda od svekolikih virusa koji trajno uništavaju društvo, samo oni mogu biti istinski lučonoše duhovnog ozdravljenja bosanskog naroda i vodiči na putu prema obzorima sretnijeg života. To nam daje osjećaj sigurnosti u tvrdnji da naša budućnost neće ostati isključivo u našim genima a nedvojbena budućnost leži na mladima kojima ta budućnost prirodno pripada. Jer, kreativnost ili stvaralačko mišljenje je proces imaginacije, mašte. A mašta je bez sumnje najviša vrsta psihičke aktivnosti i ona je biološka privilegija mladih godina. Ali dakako daleko je važnija mladost duha i kreativnog pristupa, a toga dakako ima i u starijih.
Lideri – kako ih otkriti i dalje razvijati
U odgoju mladih istraživača vrlo je važna uloga lidera a nisu mali zahtjevi koji se postavljaju pred znanstvenog lidera. Znanstveni lider mora biti inteligentan, marljiv, ambiciozan, skroman, obrazovan i – potaknut, potpomognut. To više nije samo introvertirana osoba koja rijetko komunicira s okolinom i koju ne zanima što se događa izvan klinike i laboratorija. On trajno uzgaja intelektualni kapital, privlači najbolje, zadržava najbolje i nikako ne gubi najbolje. Istinski znanstveni lider okružuje se boljima od sebe jer je onda i on bolji. Nipošto ne stimulira prosječnost. Općenito se smatra da su to snošljivi ljudi visoke kreativnosti, znanstvene ili socijalne, a ne samo reprodukcijskih osobina, osobe široka obrazovanja i društvenih pogleda, polivalentni pojedinci koje resi izražajnost i priznata vrsnost na mnogim područjima, ali prije svega duhovna neovisnost i neslomljivost, uspravan hod kroz život i atribucija “nepokvarljive robe”.
Uspješni znanstveni lideri posjeduju originalnost, energiju i autorsku osobnost. Oni misle i djeluju nezavisno i kreativno i privlače talente, zrače intelektualnim šarmom i emitiraju energiju potrebnu za velika ubrzanja, oni su spremni krenuti u avanturu. Zahvaljujući takvima, znanost krupnim koracima grabi naprijed.
Za BiH, kao i za druge male zemlje, iznimno je važno što prije shvatiti kako su znanje, mozak i originalnost – novac. Pogledajte samo primjere Sorosa, Billa Gatesa i mnogih drugih velikana uma koji su krenuli ni od čega i stekli enormna bogatstva. U studiji “Psihologija genija”, publiciranoj prije desetak godina na sveučilištu Cambridge, autor je tragajući za onim što je zajedničko šesnaestorici genijalnih umjetnika i istraživača, otkrio samo jednu osobinu: strast prema riziku.
Umjesto zaključka
Znanost je baš kao i kultura dio nacionalnog identiteta i prepoznatljivosti, a taj identitet valja zadržati u ujedinjenoj Europi. Cilj da BiH postane na znanju utemeljeno društvo daleko je od realnosti ne poduzmu li se radikalni koraci i to urgentno. Zaboravlja se da je ne samo za kreaciju vlastite inovacione potentnosti nego i za uspješan transfer tehnologija potrebno izaći iz sadašnjeg stanja potpune impotencije inovativnog kapaciteta zemlje.
